Drustveno-politicka desvanja tokom sezone prolece/leto gospodnje 2026. bila su vise nego burna. Kao na traci, jedan za drugim, nizali su se dogadjaji - jos nismo stigli ni da se oporavimo od vesti o ubistvu u elitnom naprednjackom restoranu u koje je, prema navodima tuzilastva, do guse bio umesan niko drugi do Nacelnik Policije, plus najverovatnije jos neke neimenovane bezbednosne strukture, a vec nas je stigla blamcina u vidu vesti o neuspeloj Con-air Serbian style caci ekskurziji u Tivat. Ono sto je, za cudo, u najvecoj meri zaokupilo paznju javnosti tih dana, nisu bile ni vise nego jezive slike otkopavanja plavog bureta, ni medjunarodni skandal kojim nas je Veliki Vodja predstavio Evropi i svetu - vec kilometarski redovi vernika koji su cekali poklonjenje Relikviji.
Necu trositi reci u pokusajima da objasnim koliko je ova praksa, sama po sebi, duboko paganska - o tome niko ne moze svedociti bolje od samih poklonika i nacina na koji su objasnili zasto satima stoje u redu - koga ne mrzi, nek sam pogleda priloge, bilo ih je na vise televizija. Ono sto je meni zanimljivije su drustveno-politicke implikacije cele price, i skandala koji je nastao nakon cele epizode zbog jedne nesmotrene izjave.
Od samog pocetka, vest o tome kako ce u Beograd biti doneta Relikvija docekana je sa velikom skepsom jednog dela javnosti - cinjenica da se cela stvar desava neposredno posle velikog studentskog skupa na Slaviji 23. Maja, koji je Velikog Vodju ocigledno prilicno zaboleo (toliko da je danima nakon toga prakticno samo o skupu i pricao), protumacena je kao svojevrsni pokusaj reanimacije Vodjinog rejtinga koji je, i bez Slavije, vec duze vreme na samrti.
Drugi deo javnosti, onaj verujuci naravno, je bio uglavnom skandalizovan ovakvim insinuacijama, jer vernom stadu SPC je prakticno bila nezamisliva i sama pomisao da bi njihovi pastiri mogli biti umesani u nesto tako necasno kao sto je zloupotreba Svetinje u dnevnopoliticke svrhe, i sve su to uglavnom odbacili kao "skicanje drugosrbijanaca i demonsku pakost".
Razresenje ove dileme stiglo je vrlo brzo - nakon sto se Relikvija vratila u svoju maticnu luku, teolog Milos Stojkovic, u narodu poznat kao Poverenik manastira Hilandar, nam je u emisiji Jovane Jeremic (a realno, gde bi drugde), objasnio da za to sto nas je Relikvija uopste posetila, imamo biti zahvalni nikome drugome do porodici Velikog Vodje, koja je izdvojila, ni manje ni vise, nego sumu od sest nistica (mada nije precizirao cijeg novca), i tako nam omogucila ovu blagodat.
Reakcija javnosti bila je vise nego burna - u toj meri da je teologa, brze-bolje, demantovao i sam Veliki Vodja, i objasnio da ne samo da nije istina ono sto je teolog Stojkovic izjavio, vec da on, zapravo, ni ne zna ko je taj teolog Stojkovic, a Sveti i Casni Manastir Hilandar je vec sutradan pohitao da nam zvanicno saopsti da oni sa teologom Stojkovicem, zapravo, nemaju nista - niti je on njihov Poverenik, niti je ikada bio, stavise, oni su mu, zapravo, zabranili da se tako predstavlja, sto je on, naravno, postovao, i da su, zapravo, mediji ti koji su sirili dezinformacije o tome da on ima ikakve veze sa Svetim Manastirom.
Sve bi ovo bilo lepo da u 21. veku, u doba informatike, nije tako lako proveriti ovakve tvrdnje. Jer, dovoljno je na samom zvanicnom web-sajtu Manastira Hilandar u prertragu uneti ime Milos Stojkovic, i dobicete desetak clanaka, u kojima se ovaj pominje nekad kao Koordinator Manastira Hilandar za humanitarne aktivnosti, a nekada upravo kao Poverenik Manastira Hilandar. Da zlo bude gore, kada isto ovo ime provucete kroz Gugl pretragu, sve i da se niste preterano mnogo bavili politickim zbivanjima u Srbiji poslednjih desetak godina, saznacete da ne samo da se Stojkovic sve to vreme predstavlja upravo kao Poverenik Manastira Hilandar, vec da je u tom svojstvu bio prilicno aktivan kako u vodjenju politicke kampanje jedne politicke stranke (cik pogodite koje), tako i u bezrezervnoj podrsci Velikom Vodji.
And the rabbit hole goes deeper - u rezultatima pretrage naci cete sve i svasta: vesti sa lokalnih jagodinskih portala o imenovanju Stojkovica za Poverenika Hilandara (iako, istini za volju, ove vesti nema ni na jednom drugom portalu, ni domacem ni stranom); Stojkovicev predlog da se Dijani Hrkalovic dodeli orden Manastira Hilandar (ne, ne zajebavam se, mrtav sam ozbiljan); Stojkovicev performans pod satrom Informera, gde je, kako kaze, isao ne kao Poverenik, nego kao Srbin (ok...); i, naposletku, i snimak na kojem je zabelezeno kako Stojkovicu Episkop Sumadijski Jovan dodeljuje crkveni orden, na kojem se jasno i glasno cuje i vidi kako sam vladika Stojkovica, u najformalnijoj mogucoj zgodi, naziva upravo Poverenikom Manastira Hilandar.
I dobro, ko tu sad laze?
Da li je Stojkovic zaista Poverenik Manastira ili ne? Ako cemo verovati zvanicnom sajtu samog tog manastira, i najvisim zvanicnicima same SPC - svakako da jeste, ili je makar to do pre svega par godina bio. Da li je, sve i da mu je Manastir zabranio da se tako predstavlja, on uprkos toj zabrani to nastavio? Ocigledno da jeste. Da li Manastir toga nije bio svestan? Tesko, kada se uzme u obzir to koliko je Stojkovic bio prisutan u medijima proteklih meseci, i koliko se otvoreno tako predstavljao. Da li Veliki Vodja poznaje Stojkovica? Dovoljno je da ih izguglate, i sve ce vam se samo kasti.
Tako da, koliko ja vidim - lazu svi.
I Vodja, i Manastir, i Stojkovic.
I implikacije ovog dogadjaja su zaista jezive.
Iako se u celoj prici mnogima fokus zaustavio na samom Stojkovicu - sto i nije neobicno jer, ako cemo pravo, njegova ljigavost, ulizistvo i prostakluk su zaista vise nego upecatljivi. Medjutim, Stojkovic, sam po sebi, u svemu ovome nije toliko bitan - takvog kadra stranka i Vodja kojima sluzi imaju na pretek, o cemu, izmedju ostalog, svedoci brzina, nehajnost i lakoca kojom su ga se u trenutku otarasili kao da je gubav.
Ono sto je jezivo je cinjenica da, kao prvo, neko kao sto je Stojkovic uopste moze da bude Poverenik Manastira Hilandar, koji (bi trebalo da) je ne samo duhovna, vec i kulturna institucija, i to jedna od najznacajnijih koje srpski narod ima. Dalje, jeziva je cinjenica da neko kao Stojkovic godinama kontinuirano i nesmetano zloupotrebljava tu funkciju u cilju promovisanja jedne politicke partije, pa sve i da je to najpristojnija, najpostenija, najdemokratskija, i najblagocestivija partija koja je ikada igde na svetu postojala - a ne banda razbojnika, nasilnika, silovatelja, zlostavljaca, secikesa i ubica do ramena krvavih ruku. I iskreno, ne znam da li je gore ako je Stojkovic radio sto je radio ako jeste bio Poverenik, ili ako nije bio Poverenik - jer nikome iz Svetog Manastira ni iz SPC nista od toga ni u jednom trenutku nije zasmetalo. Pogotovo kada se uzme u obzir nacin na koji su teolozi koji su podzali studente odstranjeni iz SPC.
Na kraju krajeva, jeziv je nacin na koji je Manastir reagovao - suoceni sa situacijom u kojoj je Stojkovic odvalio nesto sto se lose odrazilo po Vodjin rejting, nisu smogli snage da se na pristojan nacin ograde od njegove izjave, vec su panicno, brze-bolje, kao malo dete uhvaceno sa prsticima u tegli dzema, slagali prvo sto im je palo na pamet. Sto je najbolji pokazatelj kome i cemu SPC i Manastir, zapravo, sluze, i kome i cemu se klanjaju.
U medjuvremenu, dok smo se mi bavili Stojkovicem, diskretno se kroz medije provukla vest o tome kako je Sef Policije oslobodjen optuzbi za ucestvovanje u ubistvu u elitnom naprednjackom restoranu...
Neki dan pred Slaviju, kao deo kontrapropagande naprednjaka, na netu se pojavila AI generisana slika na kojoj je prikazan svestenik kako kleci ispred porusene crkve pred ljudima sa palicama u rukama, fantomkama na glavi, i crvenim sakama na majicama, kako govori - Deco, zar vam nista nije Sveto...
Ne, nista sto je Sveto nam ostalo nije, a da ga niste okaljali, obescastili, i opoganili, sljame radikalski.
No comments:
Post a Comment