Wednesday, November 30, 2016

Topalovici



Ne znam kako vi, ali ja sam Hriscanstvo oduvek smatrao verom koja bi trebalo da je beskompromisna kada su u pitanju stvari kao sto su istina, obraz, postenje, pristojnost, i cestitost. Sam njen osnivac je za sebe, izmedju ostalog, rekao da je on Put, Istina i Zivot, a iz Jevandjelja se prilicno lako da zakljuciti kakav je njegov stav bio prema lazi i licemerju, i koliko se libio da se suprotstavi laznim autoritetima i nosiocima ovakvih pojava, pa ma koliko da su bili visoko pozicionirani u drustvu.

Zbog svega ovoga je valjda dogadjaj koji se desio prosle sedmice, kada je patrijarh Irinej svecano urucio zahvalnicu Draganu Vucicevicu, podigao toliku prasinu. Vecina ljudi koje poznajem je na fotografije tog cina i same zahvalnice reagovala sa nevericom, gadjenjem, gnusanjem, i razocaranjem.




Drugi su, opet, pokusali da opravdaju ovakav potez Prvog Medju Jednakima SPC kao stvar protokola, i kao cin kojim nije odato priznanje Vucicevicu za njegov medijski rad (ako se to tako moze nazvati - jer, kao neko ko se i sam jedno vreme bavio novinarstvom, ozbiljno se uvredim svaki put kada neko rec novinar upotrebi u istoj recenici sa imenom Dragan Vucicevic), vec samo izrazena zahvalnost za novac koji je dao za zivopisanje lokalnog hrama.

Ja, u principu, razumem i jedne i druge. Pojave kao sto je ne samo Vucicevic, vec i drugi ljudi kojima SPC poslednjih meseci i godina ukazuje ovakve i slicne pocasti, kao sto su Vulin, Gasic, Dacic i slicni, kod svakog iole normalnog coveka i mogu izazvati samo i jedino gadjenje, gnusanje i odvratnost.

S druge strane, sama crkva - dakle, ne Crkva sa velikim C, koja bi trebalo da bude Misticno Telo Hristovo, skup svih onih dobrih i pristojnih ljudi koji nazivaju sebe hriscanima, a kojima cast, postenje i istina jos uvek nesto znace, vec crkva sa malim c, iliti crkvena administracija, iliti skup cetrdesetak polusenilnih staraca koji zive u vladicanskim dvorovima (sto je samo po sebi svojevrstan oksimoron), i predvode nekoliko stotina drugih lica koja se oblace u crno i bave se prodajom sveca i osvecene vodice, sa cascu, postenjem, istinom i, ako cemo pravo, samim hriscanstvom, odavno nikakve veze i nema. Ova ekipa je kao Topalovici - ko je sa njima imao ikakvog posla, ni pakao mu nece tesko pasti.



Iako se sami cesto kunu u istinu, cast, postenje i pristojnost, ocigledno je da njima ni najmanje nije neprijatno medju ljudima koji u isto vreme ne samo da su olicenje lazi, lopovluka, klevetanja, licemerja, ulizistva i prostakluka - vec prilicno aktivno rade na sirenju ovih meta-metastaza kancera na telu drustva u kojem zivimo. Posao kojim se bavi crkva sa malim c i nije postenje i istina, vec pribavljanje novca - i svakome ko joj pribavi novac, ova institucija se na odgovarajuci nacin i oduzuje, i prihvata ga kao svoga. Ona sa Hriscanstvom ima onoliko veze koliko i Demokratska stanka sa demokratijom, i onoliko koliko je Napredna stranka zaista napredna. To jest - nimalo.

Iako se gorepomenuti velikodostojnici ove crkve nimalo nisu libili da se obracaju kilometarskim poslanicama i tiradama organizatorima Prajda (za sve to vreme aktivno zataskavajuci seksualne afere svojih najblizih kolega), ne secam se da se neko oglasio vatrenom poslanicom kada je sedam ljudi poginulo da bi se lice sa jedne od fresaka fotkalo za medije, a ni kada je kasnije odgovornost za ceo slucaj prebacena na zrtve.

Ako ovakve stvari nisu dovoljno strashne da bi se svako ko sebe naziva hriscaninom makar zamislio - sta onda jeste?!

Ne znam kako vi, ali izmedju Vucicevica, Gasica, i Vulina, i ne ekipe sa Prajda, nego samog Satane i njegovih mracnih legeona, ja bez imalo razmisljanja biram Satanu.

Svako, naravno, ima pravo da svoju veru shvata na svoj nacin, i da pred stvarima koje su vise nego ocigledne zazmuri - ili ne zazmuri. Samo, hajde da se, stvarno, vise ne foliramo.