Tuesday, June 6, 2017

Crne ruže, nežne ruže




 Nedavno zavrseno zasedanje Svetog Arhijerejskog Sabora podiglo je poprilicnu medijsku prasinu - najvise zbog odluke kojom se SPC zvanicno ogradila od nauke i zdravog razuma, i stala na stranu zdravog i pravog kreacionizma, istovremeno kaznivsi nekolicinu profesora Bogoslovskog fakulteta koji su javno istupili protiv kreacionisticke peticije koja se pojavila u javnosti - o cemu je na ovom blogu vec bilo reci.

Medjutim, na ovom zasedanju Sabora doneta je i jedna jako zanimljiva odluka. Naime, osnovano je Odeljenje za pracenje aktivnosti jeretickih organizacija, sekti, i nekanonskih grupacija. Razlog ovome je, kako se navodi u tekstu danas objavljenom u Politici, sve veci destruktivni uticaj ovih grupa, kao sto je npr Crna Ruza, u srpskom drustvu. U istom saborskom saopstenju nije zaobidjeno ni antikanonsko i crkvorusilacko delovanje grupe poznate pod imenom Artemijevci.



Na prvi pogled, u ovoj inicijativi nema nicega spornog - destruktivne sekte su jedna od retkih stvari oko cije osude postoji tako sirok drustveni konsenzus, a Artemijevci kao skupina nesumnjivo predstavljaju nekanonsku i crkvorusiteljsku pojavu. Ono sto, medjutim, nije jasno, jeste - kako, prema kojim kriterijumima, i na koji nacin ce SPC prepoznati i klasifikovati ovakve uticaje, buduci da se u poslednjih dvadesetak godina pokazalo da nadlezne strukture unutar iste ne bi umele da prepoznaju sektasko i raskolnicko delovanje ni kada bi ih ovo ujelo za preosvecenu guzicu.

Iako sam i o Artemijevcima vec pisao na ovom blogu, glupo mi je da ne pomenem da je delovanje ove grupe nekada visokouvazenih duhovnika bilo predmet bezbrojnih rasprava, apela i molbi koje su na sve moguce adrese unutar SPC godinama upucivali brojni teolozi (medju kojima su i profesori i asistenti BF koje je zakacila gorepomenuta kazna ovog Sabora), a koje su ignorisane sve do trenutka kada su se pomenuti duhovnici odmetnuli i pokusali da na silu zauzmu manastir Duboki Potok.

Zbog toga, krivica za crkvorusiteljsko delovanje Artemijevaca najvecim delom pada ne na ljude koji su sledovali autoritetima iza kojih je SPC stajala do poslednjeg trenutka, vec na one koji su namerno i sistematski zataskavali i gurali pod tepih ovaj problem sve dok isti nije doveo do raskola, i koji i nakon svega sto se desilo gaje i neguju ideologiju mrznje, sovinizma i lazne duhovnosti koja je do njega dovela. Pored toga, nije tajna da kod istog tog Artemija i dan danas na slavu navracaju istaknuti duhovnici SPC. Za sve to vreme, ljudi koji su na ove probleme ukazivali, ne retko su od strane svojih episkopa i drugih visokih instanci u SPC nazivani, pogadjate, rusiteljima crkve, i bezobzirno sikanirani kada bi ih neko iz iste te Artemijeve grupe kod njihovih vladika tuzakao - epitimije su izricane momentalno i bez pardona.

Ni kada su u pitanju sekte, situacija nije mnogo ruzicastija. Jer, manastiri, hramovi, izdavacke kuce i mediji pod okriljem SPC su odavno baza sa koje deluju raznorazni sarlatani, prevaranti i sektasi, i to pod punom zastitom nadleznih episkopa. Za Oca Gavrila iz Privine Glave, koji pored toga sto blagosilja ratne zlocince, za par stotina evra skida crnu magiju, vec i vrapci na granama znaju.

Otac Branko Peranovic, koji je svojevremeno drzao Centar za odvikavanje od narkomanije, pre toga je imao projekat pravoslavnog sela koje je bilo sacinjeno od par stotina ljudi kojima je on bio duhovnik, koje je funkcionisalo kao klasicna sekta u okviru SPC. Da neko nije platio glavom, taj covek bi i dan danas bio uvazeni duhovnik SPC i borac protiv narkomanije.




Covek po imenu Miroljub Petrovic, koji je postao internet senzacija kada je preranim odlaskom Ekrema Jevrica ostalo upraznjeno mesto dezurne budaletine koja zabavlja narod, i pored toga sto je, opet od strane brojnih teologa, nekoliko desetina puta apelovano na nadlezne crkvene organe da se tom coveku zabrani bilo kakvo pojavljivanje u crkvama i manastirima, i dalje misionari svoje ideje o masonima, kreacionizmu i obnovi Dusanovog Carstva sirom SPC.







Uprkos cinjenici da su njegove ideje (kamenovanja, javna bicevanja i sl) krajnje ekstremne i da im nije mesto u hramovima SPC, da je u pitanju covek cija su ucenja u ostroj suprotnosti sa najosnovnijim ucenjima pravoslavlja (za njega su liturgija, ikone i slavljenje slave isto sto i prizivanje demona),  da je u pitanju osoba koja bezocno iskoriscava naivne i uzima im novac preko svog takozvanog Centra za prirodnjacke studije - ciji je, uzgred budi receno, istaknuti saradnik jedno vreme bio i gorepomenuti otac Branko Peranovic, i koji je nista drugo nego svojevrsna akademija za nadrilekarstvo - njegova emisija o kracionizmu sve ove godine nesmetano se emituje na radiju Svetigora u udarnom terminu.  Pored Svetigore, Petrovic je godinama saradjivao i sa drugim svestenicima SPC, kao sto je o. Goran Zivkovic i sl. Ako ovo nije primer sektaskog delovanja koje razara nase drustvo - sta onda jeste?!



Znam, ponavljam se. Ali moram.


Nista od svega ovoga nije novost u SPC - ovo su problemi koji postoje vec godinama, i stvarni su, za razliku od crne ruze, i slicnih babaroga i novinarskih izmisljotina.

Uzrok sto i dalje postoje nije nikada bio to sto u okviru SPC nije postojalo telo koje bi se ovim pitanjima bavilo, vec to sto nije bilo ni zelje ni volje da se takvim pitanjima pozabavi, niti zdravog razuma da se takvi problemi uopste prepoznaju. Od kojeg se SPC, kako stvari stoje, sve brze i sve vise udaljava.







No comments:

Post a Comment