Monday, December 31, 2018

Lapot




Postoji prica da je nekada davno, u Istocnoj Srbiji, postojao obicaj po imenu Lapot - ritualno ubijanje starijih clanova porodice zarad prezivljavanja mladjih, do kojeg je, navodno, dolazilo tokom gladnih godina.  Medjutim, iako etnolozi jednoglasno tvrde da je u pitanju samo legenda, u Srbiji se proteklih nekoliko decenija, bez ikakve sumnje, desava suprotan proces - sistematsko unistavanje, upropastavanje i proterivanje mladjih od strane starijih, a sve u cilju prezivljavanja njihovih propalih, toksicnih ideologija i tvrdoglavih zabluda - po svaku cenu.

Jer - starci su u Srbiji, u odnosu na mlade, u ubedljivoj vecini. Glasaca upisanih u biracki spisak koji imaju izmedju 60 i 69 godina je za oko pola miliona vise nego onih od 30 do 39. Iako po strukturi nisu najobrazovaniji, svakako su najdisciplinovaniji - ova penzionerska glasacka masina je, jos od uvodjenja visestranacja u Srbiji 1990. godine, to jest, tokom proteklih 30 godina, uspela da na vlasti odrzi komuniste i radikale tokom najveceg dela tog perioda - SPS je van vlasti bio samo 4 godine, a radikali, to jest njihov mutirani naslednik SNS vec, evo, sedmu godinu, imaju neprikosnovenu vecinu na svim mogucim nivoima vlasti - bez obzira na sve moguce skandale, katastrofalnu nesposobnost, tragikomicnu nekompetentnost i otvorenu pokvarenost.



Verovatno vam se desilo da cujete proteklih godina ljude oko sebe kako se pitaju - ko uopste glasa za SNS i SPS, kad su svi ljudi koje poznaju izricito protiv njih? Ili - da li iko moze da veruje Velikom Vodji i njegovim podguznim muvama u lazi koje izgovaraju ne trepnuvsi? Ili - ko jos moze da padne na Vodjina prenemaganja, glumatanja i patetisanja? Razmislite opet. Zna on vise nego dobro kome upucuje poruke, i kome se dodvorava. I zna tacno sta oni zele da cuju - i to im i govori, svakoga dana i sa svakog moguceg medija. I oni mu veruju, i zahvalni su. I glasaju za njega.

Drzavu su uredili po svojoj meri, i svoje prioritete nametnuli onima na ciju bi buducnost trebalo najvise da misle. Jeste da nam se svi segmenti drustva, od skolstva, preko zdravstva, kulture, privrede i svega sto vam padne na pamet bukvalno raspadaju od korupcije i nesposobnosti onih koji drzavom upravljaju - teranje inata i cefova iz veka koji je za nama nam ide savrseno, i nikad nije bilo u vecem zamahu. Za njih zabave ima na pretek - prema Vodjinim medijima, nalazimo se u konstantnoj ratnoj opasnosti, najvece svetske sile svakodnevno se bave upravo nama, i nasi kompleksi i mitomanije  nikad nisu bili zadovoljeniji. Stvari do kojih je stalo mladjoj, nezahvalnoj generaciji, koja nema osecaja za vaznost istorijskog trenutka, uspesno se guraju pod tepih i ignorisu. Mladost je, jednostavno - aut.

A realno - ne znam sta je ovih dana teze u Srbiji nego biti mlad.

Pre svega, da bi bio mlad, prvo sto je potrebno je - roditi se. A da bi se rodio u Srbiji potrebno je da tvoji buduci roditelji obezbede za tebe i za sebe egzistenciju u skoro nemogucim uslovima. I ne samo to - vlast sistematski daje sve od sebe da ti uslovi budu, iz godine u godinu, sve gori i gori.



Zene koje se drznu da zatrudne ne samo da ne mogu ocekivati nikakvu pomoc i zastitu od drzave - sama drzava, a bogami i njen predsednik, ce se, u slucaju da budu otpustene, vise nego jasno staviti na stranu poslodavca, i gledati da, koliko je god to moguce, zakinu svaki dinar od primanja zenama koje su na porodiljskom. Posle ce jednostavno objasniti njihovim babama i dedama da to zapravo nije istina, i oni ce im, naravno, verovati, i ponovo glasati za njih.


Naravno, majke i porodilje mogu da se bune, da traze da se zakoni promene i da se za svoja prava bore na jedinom mestu koje im je preostalo - na ulici. Ali od toga je u Srbiji slaba vajda - njihovim dedama i babama ce vlast lepo objasniti da je u pitanju naprosto jos jedan napad na Srbiju i Velikog Vodju, i oni ce im, naravno, poverovati, i ponovo glasati za njih.

Ako se, kojim slucajem, ipak rodis, bice ti potrebno mnogo srece da ostanes ziv - jer, zdravstveni sistem u Srbiji ti nece biti od narocito velike pomoci ako se, nedaobog, ozbiljnije razbolis. Jedina nada koja ti ostaje u takvom slucaju su SMSovi, kojima se u Srbiji tradicionalno deca lece od najtezih bolesti. Pomoc mozes ocekivati eventualno od par ljudi koji su spremni da se iscimaju oko onih kojima nema ko drugi da pomogne - ali samo pod uslovom da ne dizu previse buke, i da ne laju protiv vlasti.  Iako ce tvoje babe i dede gledati kako se novac rasipa na sve i svasta - od muzickih fontana, preko novogodisnje rasvete do nacionalnih stadiona i raznoraznih bahacenja politicara, lepo ce im se objasniti da novca za lecenje njihovih unucica nema, i da su oni koji tvrde drugacije barabe koji hoce da sruse njihovog Vodju. I oni ce im, naravno, verovati. I ponovo glasati za njih.



Ona deca koja uspeju da poodrastu, brzo shvate da Srbija nije bas najbezbednije mesto za zivot, i da u njoj vlada zakon jaceg. Jer, deca se sa vrsnjackim nasiljem susrecu sve ranije i ranije, a vlast ne samo da se oko toga ne uzbudjuje narocito,  nego se zrtvama tog istog nasilja otvoreno smeje u lice. Sto je i logicno - sama vlast se i sastoji iz siledzija, nasilnika i huligana, a i metode kojima se sluzi nisu mnogo suptilnije. A realno, zasto bi se nasilje i suzbijalo - skole u Srbiji odavno ni ne sluze za obrazovanje, buduci da se u Srbiji diplome ne sticu, vec kupuju, a posao se ne dobija na osnovu strucnosti, vec partijskih veza.



Jedina funkcija koju nase skole sa uspehom ispunjavaju jeste da sluze kao regrutni centri za navijace i huligane, koji se kasnije, ako na stadionima prodju zestoku selekciju, mogu nadati karijeri zestokog momka i kontraverznog biznismena od ranije poznatog policiji. Dok ne zavrse u citulji, provesce ono malo zivota dilujuci gudru, a sve u talu sa policijom i politicarima. Iako ce njihove bake i deke svakoga dana citati o tome ko je od navijaca ubijen ili raznesen, njima ce se lepo objasniti da je Srbija bezbednije mesto za zivot nego ikad u novijoj istoriji. I da je to sto se i predsednikov sin druzi sa dilerima i ubicama najnormalnija stvar, i da svako ko drugacije kaze zapravo mrzi Velikog Vodju. I oni ce u to poverovati, i ponovo glasati za njega.




Danas smo dosli do tog stadijuma da banda koja ne na vlasti jednostavno moze da radi sta god hoce. Njima je jasno da ne postoji brljotina koja je toliko velika da ce za nju odgovarati bilo kome. Jer, bez obzira na to koliko im novca oteli od penzija, koliko ce generacija njihovih potomaka nepovratno upropastiti, i koliko ce drzava u koju se kunu propasti zbog toga - penzioneri Vodju, jednostavno, vole. I slepi su za bilo sta drugo.




Iako u Srbiji postoji, jos uvek, znacajan broj onih koji imaju makar par neurona u glavi, pa mogu da saberu dva i dva i uvide sta se desava, njihovi protesti su uzaludni i besplodni. Jer, Vodji je jasno da, ma koliko nezadovoljnih ljudi izaslo na ulice, on moze uvek da skupi triput toliko glasaca. I ne boji se ni Boga, cije je predstavike ovde na zemlji podmazao dovoljno da se ovi utrkuju sa njegovim partijskim ulizicama u pevanju hvalospeva na racun njegove  mudre i pozrtvovane politike, a kamoli ono malo luzera koji vec 30 godina ne uspevaju da skinu sljam sa grbace.



Naravno, ne podrzavaju samo penzioneri Vodju - ima tu i mladjih ljudi, koji sto iz idiotluka, sto zarad sitne vajdice, sto zato sto i ne znaju za bolje prostituisu svoje ljudsko dostojanstvo i nadaju se malo bogatijem sendvicu. Medjutim, svakome ko nije partijski tovljenik odavno je jasno da za postene i obrazovane mlade ljude u Srbiji nema spsolutno nikakve buducnosti.



Proteklih dana cak i oni koji su se trudili da se drze podalje od stampe, televizije i interneta najverovatnije su ipak naleteli na informaciju da je Nemacka znacajno ublazila zakone koji se ticu zaposljavanja radnika iz zemalja koje nisu clanice EU. Ovo je, kako se slaze vecima analiticara i komentatora, vise nego alarmantna vest za Srbiju, koja bi mogla u veoma kratkom roku da ostane bez (jos) nekoliko stotina hiljada strucnih, mladih ljudi u naponu snage. Ljudi koji zele da zive od svoga rada, normalno i bez bojazni za elementarnu egzistenciju svoje dece.




Zbog toga bake i deke koji se uredno prekrste kad bus prodje pored crkve, a kada u autobus udje trudnica, ili majka sa malom decom, prave ludi i okrecu glavu na drugu stranu, ne treba da brinu. Jos malo, i samo ce oni i njihovi vrsnjaci i ostati u Srbiji.